Psi - prijatelji za čitav život ili trenutna zabava?

 

Na samom početku ove priče dozvolite da vam predstavim jednu sasvim običnu bosanskohercegovačku obitelj. Iako su njihova imena izmišljena, sigurna sam da ih poznajete, jer svaki grad i svaka lokalna zajednica ima barem jednog ovakvog člana, brižnog oca ili majku koji će učiniti sve kako bi usrećili svoje dijete. Ponekad to sve znači i ostaviti jedno nedužno biće na ulici.

    Te godine za svoj jedanaesti rođendan malena Marija, mamina i tatina mezimica, poželjela je psa. Otac, kojeg ćemo u svrhu ove priče nazvati Ivan, na samom početku i nije bio baš oduševljenom tom idejom, ali je na kraju, ipak,  popustio kako bi svoju kćerku učinio sretnom. Maleno štene maltezera Ivan je platio 250,00 konvertibilnih maraka. Marija je bila oduševljena. Brinula se o svom ljubimcu, četkala ga, mazila i pazila punih deset dana, a poslije je ta briga spala na njezinu majku koja nikada nije željela psa. Malena Bella, kako ju je Marija nazvala, postala je razdražljiva, lajala je i cviljela do dugo u noć što je jako nerviralo njezine ukućane. Mjesec dana poslije, brižni otac, zarad mira u kući i kvalitetnog sna oprostio se od novca kojeg je dao za ovaj rođendanski poklon. Jednu noć Ivan je, daleko od pogleda drugih, malenu Bellu ostavio je na ulici tamo gdje je nitko neće pronaći.

Koliko ovakvih priča postoji u Bosni i Hercegovini? Vjerujem stotine.

Bella, ženkica s početka ove priče, ostavljena na ulici, nesterilizirana i prepuštena sama sebi može se kotiti i do dva puta godišnje. Ako dobije dva puta po četiri psića, a može i više, u samo jednoj godini Bella će na svijet donijeti osam novih života koji će za šest mjeseci biti spremni za daljnju reprodukciju. Sterilizacijom životinja osim što se sprječavaju nova, neželjena legla sprječavaju se i razna oboljenja kod ženki pasa. Upravo zbog toga važno je sterilizirati i kastrirati, kako vlasničke tako i pse lutalice. Što mislite, u slučaju naše napuštene, zamišljene ženkice tko će biti odgovoran za svaki njezin novi okot? Hoće li se neodgovorni vlasnik brinuti o tome kako se ona snašla? Hoće li se ikada zapitati da li je pronašla novi dom? Pretpostavljam da ne. Prema našem prvobitnom proračunu od osam novih psića na godinu, za samo nekoliko godina Bella će imati veliku obitelj. 

Iz Predstavništva Dogs Trust Fondacije iz Sarajeva kažu kako od samo jedne ženke i njezinog potomstva u četiri godine možemo dobiti oko 20.000 novih pasa. Ovaj broj je i više nego zabrinjavajući s obzirom na to da se problem pasa lutalica u našoj državi ne rješava dovoljno brzo i efikasno. Kako onda spriječiti neodgovorne vlasnika da napuštaju svoje životinje? Jednostavno. Odgovarajućim kaznama. Prema Zakonu o zaštiti životinja, imaoci kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom, te registrirati svoje pse i mačke u roku od sedam dana od dana stjecanja vlasništva. Laički rečeno ovaj Zakon nam naređuje da vodimo brigu o razmnožavanju svojih životinja, te da svakog psa i svako novo leglo registriramo pomoću mikro čipa u lokalnoj veterinarskoj stanici u roku od samo tjedan dana. Što mislite koliki broj ljudi u našoj državi poštuje ovaj Zakon? S obzirom na to da za nepoštivanje Zakona o zaštiti životinja mnogi nisu dobili odgovarajuću kaznu zašto bi ga onda i poštovali? Kada bi vlasnici kastrirali/sterilizirali svoje pse na vrijeme ne bi se morali brinuti oko novih okota i neželjenih pasa, a svaki mikročip na uhu napuštenog ili izgubljenog psa, veterinarske službenike doveo bi ravno do neodgovornog vlasnika. Ove dvije, iako male, ali izuzetno važne akcije ključ su rješavanja problema pasa lutalica. Osim toga mikročipovi pomogli bi i kod prepoznavanja izgubljenih pasa.

    „Identifikacija pasa je značajna zbog provođenja neophodne kontrole vlasništva pasa, posebno kontrole opasnih zaraznih i parazitnih bolesti od kojih obolijevaju i ljudi i životinje.”- izjavili su iz Predstavništva Dogs Trust Fondacije iz Sarajeva.

Prema Pravilniku o identifikaciji i vođenju evidencije pasa, mačaka i pitomih vretica u Bosni i Hercegovini svi psi koji se nalaze na teritoriji Bosne i Hercegovine moju biti identificirani i evidentirani u skladu s njegovim odredbama. Nažalost i ovaj Pravilnik se često ne poštuje, što mnogima daje za pravo da svoje pse ne steriliziraju i ne identificiraju čime ugrožavaju zdravlje i živote svojih životinja.

Iz Predstavništva Dogs Trust Fondacije navode kako se vlasnicima koji ne osiguraju identifikaciju svojim psima, te vlasnicima čiji pasi nemaju odgovarajuće dokumente, može izreći novčana sankcija u iznosu od 300,00KM od strane veterinarskog inspektora Kantonalne uprave za inspekcijske poreze. Kada bi samo jedna četvrtina neodgovornih vlasnika bila kažnjena za svoja nedjela, svi drugi bi svojim ljubimcima na vrijeme osigurali sve što je potrebno kako bi izbjegli ovu novčanu kaznu. Zbog čega se onda takve stvari ne sprovode redovno u našoj državi nikada nećemo saznati. Istina je kako sterilizacije/kastracije nisu besplatne, ali to je činjenica s kojom se mora pomiriti svatko tko želi imati kućnog ljubimca. Mnogi često zaboravljaju kako su životinje od onog trenutka kad ih udomimo ili kupimo poput članova naše porodice o kojima se moramo brinuti. Na sreću, zahvaljujući Dogs Trust Fondaciji u nekoliko gradova širom Bosne i Hercegovine sprovode se projekti besplatnih sterilizacija uz koje svaki vlasnik pasa dobiva i priliku besplatno registrirati svoje ljubimce. 

O psima nije teško voditi brigu, jer su oni životinje koje ne zahtijevaju mnogo. Ipak neki vlasnici ih zapostavljaju i napuštaju. Psi nisu naše igračke i ne možemo ih tek tako kupovati svojoj djeci, ako će se s njima igrati sve dok im nešto druge ne postane zabavnije. Ponavljam, neodgovorni vlasnici su najvećim dijelom krivi za masovnu populaciju pasa lutalica. Svaki čovjek koji ne želi više od jednog psa i nije registriran za uzgoj pasa treba sterilizirati svoje životinje i brinuti se za njihovo zdravlje. U svakom drugom slučaju trebao bi snositi odgovarajuću kaznu. Samo na ovaj način možemo potaknuti građane Bosne i Hercegovine da poštuju Zakon o zaštiti životinja. Također, u Pravilniku se navodi kako bi vlasnici veteranskih stanica trebali odbiti liječenje životinja koje nisu registrirane. Iako sama ne bih podržala ovaj postupak, ponekad je u našoj državi potrebno provoditi oštre mjere kako bi se građani osvijestili i počeli poštovati određena pravila. Tek onda kada se vlasnici nauče brinuti za svoje ljubimce, psi lutalice postat će najmanji problem, jer od neodgovornih vlasnika sve kreće. Ako bi se desilo čudo i ako bi svaki pas s ulice našao svoj dom ovaj problem se, ipak, ne bi riješio nego bi krenuo iz početka. Neki bh. azili za životinje svoje pse udomljavaju u druge države kao što su Njemačka ili Holandija, ali nema tih kapaciteta koji će udomiti sve životinje koje se svakodnevno napuštaju u Bosni i Hercegovini. Zato ne budite neodgovorni. Ne mučite svoje životinje. Sterilizirajte ih i kastrirajte na vrijeme kako bi zajedno zaustavili masovnu populaciju pasa lutalica. Kao što poštujete druge Zakone naše države, tako morate poštovati i ovaj o zaštiti životinja. Problem pasa lutalica i neodgovornih vlasnika neće nestati za jednu noć i trebat će još mnogo godina da se potpuno iskorijeni, ali malo po malo, zajedničkim snagama možemo pomoći u stvaranju bolje budućnosti i za ljude i za životinje.





(Ova priča napisana je u sklopu petomjesečnog projekta "Za naša šape" podržanog od strane IMEP-a , programa osnaživanja nezavisnih medija. IMEP je USAID-ov program koji podržava nezavisnost medija i slobodu izražavanja u BiH - jačanjem održivosti medijskog sadržaja, izgradnjom kompetencija novinara, pružanjem pravne podrške medijima i novinarima, kao i aktivnim uključivanjem građana i građanki u medijski prostor. )


Primjedbe

Popularni postovi