Besima Sivro i Anja Rodić - aktivistice za prava životinja

 

Psi lutalice ili napušteni psi su psi bez vlasnika koji lutaju po urbanim ili ruralnim područjima. Obično žive u čoporima, a najvećim dijelom ( njih 85% ) nekada su bili kućni ljubimci koje su bivši vlasnici napustili i ostavili na ulici. ( Izvor, Internet )

Doista, većina pasa lutalica u jednom periodu svog života bili su vlasnički psi. 

Upravo iz tog razloga, Besima Sivro predsjednica Udruženja za zaštitu životinja „Avlijaner“ navodi kako napuštene pse neradno zove lutalicama, već za njih ima poseban naziv, a to su izgubljene duše.

„Svi oni su bili nečiji psi. Najveći dokaz za to su ulice pune rasnih pasa koji su do jučer živjeli u toplini svojih domova. Što je to što natjera ljude da ostave jedno takvo nedužno biće željno pažnje nikada neću saznati.“ – rekla je Besima, koja svoju borbu s neodgovornim vlasnicima kroz Udrugu „Avlijaner“ vodi već nekoliko godina. Ljubav prema psima, dobra duša i nagon da pomogne tim nedužnim bićima Besimini su pokretači za svaku novu akciju. Psi koje ona udomljava ostavljeni su na lošim, prometnim lokacijama, daleko izvan grada i daleko od drugih ljudi. –

„Ja radim s hitnim slučajevima, sa psima koji se bore za goli život, jer znam da u takvim situacijama moram reagirati odmah. Ljudi svoje pse ostavljaju daleko od očiju drugih, nadajući se da ih nitko neće vidjeti dok rade ova zlodjela i tako samo još više štete psu, ne ostavljajući mu mogućnost da dođe do hrane.“

Ostaviti psa na ulici - da li je to jedini način?

Ako obitelj više ne može ili ne želi skrbiti o svom ljubimcu uvijek postoji nekoliko opcija koje treba razmotriti prije izbacivanja nedužnih životinja na ulicu. Ljudi koji svoje ljubimce ostavljaju daleko izvan grada i naseljenih područja, moraju biti svjesni kako će njihova životinja bez vode i hrane uginuti, posebice ako su u pitanju štenci ili životinje koje nisu navikle na život izvan kuće ili dvorišta. Uznemirujuća činjenica da ljudi svjesno napuštaju svoje životinje znajući da će one uginuti, doista utjeruje strah u kosti, jer, pomislite samo, što bi isti ti ljudi učinili nekom drugom živom biću kada bi bili sigurni da ih nitko neće vidjeti. Da li bi počinili i neka druga zlodjela znajući da za njih neće biti kažnjeni? 

Mislim da vam je odgovor na ova pitanja, nažalost, sasvim jasan.

Srećom, danas u Bosni i Hercegovini postoje mnoge udruge i fondacije, te volonteri i aktivisti koji se bore za prava životinja. Jedna od njih je i aktivistica Anja Rodić iz Drvara.

Anjina ljubav prema psima nije se rodila još u njezinim najranijim danima, kako to obično aktivisti govore, štoviše, njezin strah od pasa, tek prije nekoliko godina pretvorio se u pravu i istinsku ljubav prema ovim bićima. –

„Prije tri godine, po mom povratku u obiteljski dom u Drvaru, uočila sam kako u gradu ima mnogo pasa lutalica. Malo po malo, počela sam ih hraniti i brinuti se za njih. Željela sam sve lutalice povesti sa sobom. Onda kada sam se iz stana preselila u kuću, znala sam da moram učiniti nešto po pitanju pasa lutalica u mom gradu.“

Anja navodi kako volonterima, bez svakodnevne podrške vlasti, lokalne zajednice ili udruženja nije lako. -

„Posla je mnogo, a novca za nove pse, nove akcije, udomljavanja i hranu sve je manje. Teško je. Ponekad budem umorna i psihički i fizički, ali ljubav prema psima tjera me da idem dalje. Onda kada sam spasila štene koje je imalo male šanse da preživi, bila sam, doista, presretna. Svaki udomljeni pas za mene je lična pobjeda.“

Ova mlada aktivistica kaže kako su njezina najveća nagrada za sva dobra djela koja je učinila, njezina dva čuvara i dva najbolja prijatelja, psi Zoi i Negra. Kao i mnogi drugi aktivisti Anja navodi kako je za uspješno rješavanje problema pasa lutalica u Bosni i Hercegovini najvažnije educirati građane o važnosti sterilizacije/kastracije.

„Svaki čovjek koji poželi imati ljubimca mora dobro poznavati „Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja“ u kojem jasno piše kako se životinje moraju sterilizirati/kastrirati. Naše vlasti, udruge i aktivisti moraju nešto poduzeti kako bi zaustavili nelegalne uzgoje pasa. „ – rekla je Anja.

Besima Sivro, predsjednica Udruženja za zaštitu životinja „Avlijaner“ navodi kako svi neodgovorni vlasnici trebaju biti adekvatno kažnjeni. -

„Onda kada jedan čovjek dobije novčanu ili zatvorsku kaznu, svi drugi će dobro razmisliti prije nego li učine neko zlodjelo. Nažalost, naši sugrađani sve dok ne dobiju "po džepu" neće prestati napuštati svoje pse.“

U svom priručniku za podršku lokalnim vlastima Predstavništvo Fondacije Dogs Trust u Sarajevu navodi tri najveće zablude o psima lutalicama, a one su:

1.Psi lutalice oduvijek žive na ulici

2.Sve što je potrebno jeste da napravimo dovoljan broj masovnih skloništa i da u njih smjestimo sve pse s ulice.

3.NVO i aktivisti koji vole pse trebaju da riješe problem pasa lutalica.

Niti jedna od ove tri tvrdnje nisu točne i baš zbog toga iz Predstavništva Fondacije okarakterizirali su ih kao zablude. Lutalice su nekada imale svoje domove, a masovna skloništa i azili su neefikasan i skup način kontroliranja populacije pasa.

„Čak i kada bi bilo financijski izvodivo sagraditi veliki broj skloništa, glavni izvori neće biti eliminirani, pa će uvijek na ulicama biti novih pasa. Sistem za upravljanje populacijom pasa jednako je važan za kvalitetu života u zajednici kao što je i za dobrobit pasa.“ – navode iz Predstavništva Fondacije Dogs Trust u Sarajevu.

Nažalost, pasa lutalica ili izgubljene duše kako ih Besima Sivro zove, u Bosni i Hercegovini je bilo i bit će. Ova nedužna bića osuđena su na lutanje, glad, hladnoću i manjak ljubavi. Aktivisti i volonteri poput Anje, Besime, ali i mnogih drugih čine sve što je u njihovoj moći kako bi pomogli, iako se ova borba ponekad čini poput Don Quijoteove borbe s vjetrenjačama. Ipak, sve te sretne njuškice i njihovi mili pogledi ulijevaju nadu da će i njihova prava jednog dana biti poštovana u Bosni i Hercegovini, te da će svi oni koji su napustili svoje pse biti i adekvatno kažnjeni.

Besima Sviro, Uzzž Avlijaner

Anja Rodić, Drvar