Niz zečju rupu

Za naše šape - priča broj deset

Projekt "Za naše šape" nakon punih pet mjeseci završit ću pričom broj deset koju sam nazvala "Niz zečju rupu". Kako bi razumjeli ono o čemu pišem, molim vas, najprije pročitajte prvih devet priča koje sam završila u sklopu ovog projekta, jer čitati knjigu od zadnje stranice ka prvoj, doista, nema smisla. 

Pet mjeseci poslije s osjećajem gorčine u ustima pomno razmišljam o tome kako zatvoriti ovo poglavlje o kojem se još mnogo toga ima za reći. Iza mene su istraživanja, razgovori, intervjui, mnogo tekstova, istine, ali i laži. Poslije svega onoga što sam čula, vidjela i pročitala osjećam se poput Alise -  glavne junakinje istoimene bajke čija se radnja odvija u Zemlji Čudesa. 

Pišući svoju prvu priču u sklopu ovog projekta nisam mogla ni slutiti gdje će me odvesti bijeli zec. U mom slučaju nevini, bijeli zečić bio je, zapravo, korporativni igrač odlično uigranog tima - velike mašine koja sva zlodjela u našoj državi već dugi niz godina pakira u najljepši, šareni celofan o kojem nitko ne govori. Ako vam kažem da u Bosni i Hercegovini, ali i mnogim drugim zemljama širom svijeta postoji takozvana "pseća mafija" da li biste mi vjerovali? 

„Pseća mafija – posao vrijedan milijarde” 

Iako bi mnogi ljudi riječ "krijumčarenje" povezali s oružjem ili narkoticima upravo na našem kontinentu krijumčarenje pasa doseglo je jedan sasvim novi nivo. Od izgladnjelih i dehidriranih pasa koji spavaju u vlastitom izmetu do pasa koji ne prežive transport, ove i mnoge druge priče skoro svakodnevno šokiraju javnost, ali se o njima i dalje ne govori dovoljno. Austrijska nevladina organizacija za zaštitu životinja „Vier Pfoten” istražila je kako se samo preko malih oglasa na eBay godišnje proda 2,3 milijuna pasa(!) i to većinom ilegalno. Cifra koja prati ovu prodaju je oko 1,6 milijardi eura. 550.000 pasa godišnje ilegalno se prevozi širom Europe! Psi lutalice onda kada dođu u druge države prodaju se po tri ili četiri puta većoj cijeni. Najžalosnije od svega jeste činjenica koja govori o tome kako se psi ne prodaju samo obiteljima koje će se brinuti za njih, nego odlaze i na borbe pasa, te u bordele za životinje. Mnogi mediji prenijeli su vijest o jednom takvom bordelu u susjednoj nam državi Srbiji, dok na internetu najveća zoofilska zajednica broji nekoliko desetina tisuća članova. Što više čitam i pišem o ovoj temi sve češće se zapitam kuda ide ovaj svijet i što sve jedan pas lutalica može proživjeti u svom, ne tako dugom, životu. Posao sa psima lutalicama postao je i više nego unosan posao u Bosni i Hercegovini, a nije ni rijetkost da se oni koji se na društvenim mrežama predstavljaju kao veliki dobročinitelji ogriješe o ta mala, nedužna bića. Neki od njih puneći svoje džepove prestanu razmišljati o onom najvažnijem, a to je dobrobit pasa. 

Postoje ljudi/udomitelji koji u svojim smještajima namijenjenim za dvije ili tri životinje drže i po petnaest pasa, te za svakog od njih primaju novčanu naknadu u vidu donacija koje šalju dobri, ali nažalost i naivni ljudi iz regiona i inostranstva. Novac koji se sakuplja od raznih akcija za sterilizacije/kastracije i vakcinacije pasa lutalica nerijetko završi na pogrešnom mjestu, a životinje o kojima se njihovi udomitelji ili staratelji, navodno, dobro brinu završe u nehumanim uvjetima koji dovode i do preuranjene smrti. Bosna i Hercegovina broji mnogo slučajeva poput ovog iako se o njima rijetko govori. U svom prošlom tekstu spomenula sam jedan slučaj koji se tiče utaje poreza od akcija za pomoć psima. Državljanka Bosne i Hercegovine tereti se da je, prema riječima Tužilaštva KS, od siječnja 2015. godine do prosinca 2017. godine izbjegla plaćanje poreza i to: u 2015.godini u iznosu od 10.773KM, u 2016.godini u iznosu od 14.958KM, te u 2017.godini u iznosu od 16.796KM. Onda kada bi se unaprijedili zakonska regulativa koja se tiče zaštite i prava životinja, kao i Registar pasa, te kada bi se neodgovorni vlasnici kažnjavali u skladu sa zakonom do ovakvih i sličnih slučajeva nikada ne bi ni došlo. 

Ako i nakon mojih deset dugih tekstova neki od vas još uvijek ne razumiju ono o čemu govorim i pišem krajnje je vrijeme da to pojednostavim. 

Ako ste vlasnik/ica psa koji je nesteriliziran/nekastriran, te se i dalje pitati kako je moguće to da se vašom greškom psi mogu dovesti u jednu takvu situaciju da ih se, ne daj Bože, ubije, muči, odvede u bordel u životinje ili na borbe pasa - molim vas - razmislite još jednom! Ženka koju posjedujete može se kotiti i do dva puta godišnje. Ako ste veliki ljubitelj/ica pasa i financijski ste odlično situirani tako da možete brinuti o svim novim leglima, onda odmah ovdje stanite s čitanjem! Ali ako je situacija drugačija nastavak teksta bit će i više nego poučan za vas. 

Jasno je, vlasnici/ice nova legla svojih ljubimaca  mogu zadržati ili udomiti. Nije rijetkost niti to da se neodgovorni vlasnici/ice odluče za nehumana postupanja kao što su usmrćivanje pasa ili bezdušno ostavljanje negdje daleko od pogleda drugih. Čak i onda kada vi, kao odgovorni vlasnici/ice, jedno štene iz legla vašeg ljubimca udomite u novu obitelj, morate biti svjesni činjenice da od tog trenutka više ne odgovarate za njega. Također, vi ne možete znati ili barem ne možete biti sto postotno sigurni kako će novi udomitelj/ica tretirati životinju. Iako vi niste taj tip koji će psa bezdušno ostaviti na cesti, nažalost ne možete ni znati hoće li to učiniti netko drugi tko ima potomke vašeg ljubimca, a s obzirom na brzinu reprodukcije vašeg psa i broja štenčića u jednom leglu nakon samo tri do četiri godine više nećete imati kome poklanjati štence.

S druge strane, ako to radite iz financijske dobiti i pse ne poklanjate već prodajte onda, vjerujem već znate - trebate imati registriran uzgoj. Neregistrirani uzgajači i prodavači nisu rijedak slučaj u Bosni i Hercegovini i baš zbog toga moja priča o vlasničkim psima i psima lutalicama postaje velika, crna rupa kojoj se ne vidi dno. Kada bih sve ovo što sam do sada napisala sročila u samo jednu rečenicu rekla bih:

 „Ako imate imalo razuma, srca i ljubavi prema vašim ljubimcima uradit ćete ono što je najbolje za njih, a to su sterilizacija i kastracija.” 

Trenutni problem pasa lutalica u Bosni i Hercegovini ne bi stvarao toliku pometnju da nema dotoka novih legla. Kao što sam već nekoliko puta navela - na ovom problemu se može jedino raditi ako se udruže vlada, veterinarske zajednice, nevladin sektor i mediji. Bez obzira na svu želju i volju nevladinih organizacija i aktivista za prava životinja, jedan čovjek ili čak više njih ne mogu napraviti promjenu u cijeloj državi. Posebice zato što se, kako sam se i sama uvjerila jer, iza svih tih sretnih lica ljubitelja pasa ponekad krije i prgava narav koja u ovom velikom problemu vidi samo svoj profit. Bilo kako bilo mi ne možemo utjecati na druge, ali možemo barem malo pomoći u rješavanju ovog problema.

Dugoročno gledano, edukacija vlasnika pasa je jedan od najbitnijih elemenata sveobuhvatnog pristupa upravljanja populacijom pasa, jer je ljudsko ponašanje jako utjecajan faktor u dinamici pseće populacije. Na ovim edukacijama mogu raditi nevladine organizacije potičući vlasnike da steriliziraju/kastriraju svoje pse. S druge strane, vlasti mogu i trebaju adekvatno kažnjavati neodgovorne vlasnike koji se ne pridržavaju Zakona o zaštiti životinja. Sterilizacija/kastracija postojećih lutalica i edukacija građana o ovom problemu najbolji je način za sprječavanje širenja populacije pasa. Uvođenjem jedinstvenog Registra pasa svi psi bili bi čipirani i zavedeni u bazu podataka, te bi se tako spriječile sve moguće malverzacije kao što su ostavljanje pasa od strane neodgovornih vlasnika, do ilegalnih izvoza i slično. Sve navedeno nije lako tek tako primijeniti posebice ne onda kada pojedinci imaju koristi od toga da se Registar nikada ne uvede. Nažalost to je naša realnost, ali se kao odgovorni građani ove države ne smijemo predati. Bez obzira na to što sam napisala kako ne možemo mijenjati cijeli svijet, možemo početi izgradnjom bolje lokalne zajednice koja će biti sigurnija za ljude i pse, kako vlasničke tako i lutalice. Onda kada u vašoj lokalnoj zajednici krenete s malim projektima ili pomognete u kupovini hrane za lutalice učinili ste veliko i dobro djelo koje će zasigurno ostati upamćeno. Ako imate psa, a niste u financijskoj mogućnosti odvesti ga na sterilizaciju/kastraciju raspitajte se o besplatnim programima koje provodi Dogs Trust Fondacija.

 Problem je jedan, a rješenja mnogo. 

Naravno, niti jedno od rješenja nam neće pasti s neba i moramo se potruditi kako bismo napravili promjenu, ali ako djelujemo polako, sistematski i zajedno, sigurna sam kako možemo postići mnogo toga.

Svima onima koji su čitali moje priče, pisali svoja mišljena i ostavljali svoje komentare zahvaljujem se iskreno i od srca. Budite dobri vlasnici i prijatelji, te odgovorni članovi društva. 

"Ako prihvatiš i nahraniš izgladnjelog psa pas te neće ugristi. To je najbitnija razlika između psa i čovjeka." -

Mark Twain